Frikando: što je, gdje se nalazi i što od njega pripremiti

Frikando je dugi, valjkasti mišić sa stražnje strane goveđeg buta (lat. semitendinosus, engl. eye of round). Posan je, pravilnog oblika i bez kosti, pa je u Dalmaciji prvi izbor za pašticadu, a dobar je i za pečenje u komadu i šnicle u umaku. Ovdje saznajete gdje se točno nalazi, po čemu se razlikuje od ruže i lažnog bifteka, koliko ga uzeti i kako ga pripremiti da ne bude suh.

Frikando ukratko

  • Što je: dugi valjkasti mišić sa stražnje strane buta (lat. semitendinosus, engl. eye of round).
  • Kakvo je meso: vrlo posno i dugih vlakana, pa se brzo isuši; ima i dosta vezivnog tkiva, koje omekša tek dugim pirjanjem.
  • Za što je najbolji: pašticada i pirjanje, pečenje u komadu do ružičaste sredine, šnicle u umaku.
  • Koliko uzeti: 250–300 g sirovog mesa po osobi za pašticadu, 180–250 g za pečenje, oko 200 g za šnicle.
  • Najčešća pogreška: pečenje do kraja kao biftek i rezanje uz vlakna umjesto poprijeko.

Što je frikando?

Frikando je jedan mišić goveđeg buta, a ne cijeli but. Dug je, valjkast i podjednake debljine cijelom duljinom, bez kosti i gotovo bez vanjske masnoće. Zbog pravilnog oblika lako se špika i reže na jednake fete (ploške).

Kupci ga najčešće traže za pašticadu. Dobro podnosi i kraće pečenje u komadu do ružičaste sredine, a narezan na šnicle (odreske) u umaku omekša za sat do sat i pol. Isti mišić postoji kod teleta i svinje, ali kad piše samo „frikando”, gotovo uvijek se misli na juneći ili goveđi.

Cijeli komad sirovog junećeg frikanda na bijeloj podlozi
Juneći frikando u komadu: dug, pravilnog oblika i posan. Foto: Butchery.hr

Odakle naziv frikando?

Naziv dolazi od francuske riječi fricandeau. Rječnik Francuske akademije tako naziva komad teletine protkan slaninom, pirjan ili pečen na tavi; riječ je iz 16. stoljeća i izvedena je od glagola fricasser. Ime je dakle najprije označavalo jelo od špikanog mesa, a kod nas je ostalo kao naziv komada.

Gdje se nalazi frikando na govedu?

Frikando leži na stražnjoj, vanjskoj strani buta. Proteže se od sjedne kosti prema koljenu, između vanjskog dijela buta (švancle) i unutarnjeg dijela (šola). Kad mesar otkošta but i razdvoji ga po prirodnim opnama, frikando izlazi kao zaseban, pravilan valjak.

Anatomski je to mišić semitendinosus. U američkom nazivlju zove se eye of round i pripada vanjskom dijelu buta (bottom round), zajedno s mišićem biceps femoris. Talijani ga zovu girello (ili lacerto).

Ilustracija goveda s označenim frikandom na stražnjem dijelu buta
Frikando je dio junećeg buta, sa stražnje strane. Ilustracija: Butchery.hr. Prikaz je pojednostavljen.

Frikando, ruža, šol, kapak: nazivi se razlikuju po krajevima

Hrvatski nazivi dijelova buta nisu ujednačeni: isti komad u različitim krajevima može se zvati drukčije, a ista riječ može značiti različite komade. Stručni izvori dijele but otprilike ovako:

  • Frikando: jedan mišić na stražnjoj strani buta (semitendinosus).
  • Švancla: vanjski dio buta (biceps femoris); ponegdje je zovu i siva pisanica.
  • Ruža ili orah: prednji dio buta iznad koljena (skupina mišića quadriceps femoris). U nekim izvorima „velika ruža” je drugi naziv za šol.
  • Šol (ponegdje šal): unutarnja strana buta, skupina mišića od kojih je najveći semimembranosus.
  • Kapak: gornji dio buta prema sapima; jedan stručni izvor (za svinjski but) tu ubraja sapne mišiće (gluteus).
Presjek junećeg buta s kosti, strelica pokazuje frikando uz rub
U presjeku buta frikando je zaseban okrugli mišić uz rub, odvojen opnom od ostalih dijelova. Foto: Butchery.hr

Zato je najsigurnije reći mesaru jelo, a ne samo naziv komada. Frikando se pritom rijetko zamijeni, jer ga je po obliku lako prepoznati.

Kakvo je meso frikando?

Frikando je jedan od najposnijih komada na govedu. Masnoće unutar mesa (mramorizacije) ima vrlo malo, a vlakna su duga i čvrsta. U američkom pregledu istraživanja o pojedinim goveđim mišićima semitendinosus je među uspoređenim mišićima dobio najnižu ocjenu sočnosti, a mekoćom je zaostajao za ramstekom i biftekom.

Važno je i vezivno tkivo. Američki istraživači navode da se ovaj mišić tradicionalno smatra komadom s puno vezivnog tkiva, koji je tvrd kad se peče na suhoj toplini. Kolagen u vezivnom tkivu sa starošću životinje postaje čvršći, pa goveđi frikando treba dulje pirjanje od junećeg.

Masnoće koja bi ga štitila gotovo nema, pa vlakna na visokoj temperaturi brzo istisnu sok. Zato frikando dobro ispadne na dva načina:

  • Kratko ili umjereno pečen, do ružičaste sredine, pa tanko narezan poprijeko na vlakna.
  • Dugo pirjan u tekućini, dok vezivno tkivo ne omekša i vilica ne uđe bez otpora. Za cijeli komad to je 3–4 sata.

Frikando pečen do kraja (well done) ili pirjan prekratko bude suh i žilav. Kako dugo, lagano kuhanje otapa kolagen, objašnjavamo u vodiču Sporo i dugo kuhanje za maksimum mesnog okusa.

Juneći, goveđi, teleći ili svinjski frikando?

Mišić je isti, ali meso se razlikuje prema životinji. Junetinu i govedinu usporedili smo u tablici „Juneći ili goveđi frikando” u članku o dalmatinskoj pašticadi, a razlike općenito opisujemo u vodiču Teletina, junetina ili govedina – što odabrati?. Ukratko:

  • Juneći frikando: svjetliji, nježniji i blažeg okusa. Pirjanjem omekša za 3–4 sata, pa ga za pašticadu preporučujemo.
  • Goveđi frikando: tamniji, čvršći i izraženijeg okusa. Za pirjanje treba više vremena, a dobro odgovara i gulašu.
  • Teleći frikando: najsvjetliji i najblažeg okusa. Francuski fricandeau izvorno je teleće jelo. Pogodan je za pečenje u komadu, odreske i hladna jela poput vitello tonnata.
  • Svinjski frikando: isti mišić svinjskog buta, posan i pogodan za odreske. Svinjetinu u komadu pecite barem do 63 °C u sredini, uz odmor od 3 minute.

U našoj mesnici teleći, juneći i svinjski frikando imamo redovito, a goveđi treba naručiti unaprijed.

Frikando ili ruža, frikando ili lažni biftek?

Ruža i frikando nisu isti komad. Ruža je s prednje ili unutarnje strane buta (ovisno o tome kako je pojedina mesnica zove) i mekša je, pa je bolja za odreske i pečenje. Za pašticadu može poslužiti, ali komad nije tako pravilan, pa fete ne ispadnu jednake.

Naziv „lažni biftek” nije ujednačen. U dijelu hrvatskog nazivlja tako se zove dio buta poznat i kao bijela pisanica: reže se na odreske, dobar je za pašticadu i jela u umaku, a pečenjem se lako presuši. To odgovara opisu frikanda ili komada vrlo sličnog njemu. U njemačkom nazivlju sličan naziv, falsches Filet (lažni file), nosi komad s plećke, s gornje strane lopatice, nazvan tako jer oblikom podsjeća na file.

KomadGdje jeMasnoća i mekoćaNajbolje za
Frikandostražnja strana buta, jedan valjkasti mišićvrlo posan, duga vlakna, dosta vezivnog tkivapašticada, pirjanje, pečenje do ružičastog, šnicle u umaku
Ruža (orah)prednja strana buta iznad koljena; negdje i naziv za šolposna, mekša od frikandaodresci, pečenje u komadu
Šol (šal)unutarnja strana butaposanpečenje u komadu, odresci
Kapakgornji dio buta prema sapimamekanodresci
Lažni bifteknaziv nije ujednačen: dio buta sličan frikandu (bijela pisanica), u njemačkom nazivlju komad s plećkeovisi o komadupitajte mesara koji je to mišić
Zašto je to važno: nazivi dijelova buta razlikuju se od kraja do kraja. Recite mesaru za koje jelo trebate meso, pa ćete dobiti pravi komad bez obzira na naziv.

Ako tražite mekani komad za brzo pečenje na tavi, frikando nije prava zamjena. Za to je bolji biftek.

Kako odabrati dobar frikando i koliko ga uzeti?

Po čemu prepoznati dobar komad?

  • Ujednačena debljina: takav komad ravnomjernije se peče i pirja.
  • Boja i miris: juneći je svjetlije crven, goveđi tamniji. Meso treba biti čvrsto, svježeg mirisa i bez sivih rubova.
  • Malo opni i žila: komad s puno opni ostaje tvrd, a opnu na površini mesar može skinuti.
  • Cijeli ili narezan: za pašticadu i pečenje cijeli komad, za šnicle narezan.

Cijeli juneći frikando obično ima 2,2–3,5 kg, pa je za manje obitelji često dovoljan dio komada.

Koliko frikanda po osobi?

JeloSirovog mesa po osobiKoliko traje (orijentacija)
Pašticada250–300 gmarinada preko noći, zatim 3–4 sata pirjanja
Pečeni frikando u komadu180–250 goko 2 sata na 105–110 °C, ovisno o debljini
Šnicle u umakuoko 200 g1–1,5 sata laganog pirjanja
Zašto je to važno: vrijeme ovisi o debljini komada i o tome je li meso juneće ili goveđe. Pečenje provjeravajte termometrom, a pirjanje vilicom.

Za pašticadu za šest osoba to je 1,5–1,8 kg sirovog mesa. Meso pirjanjem gubi na težini, pa uzmite više ako netko voli repete.

Što pitati mesara?

  • Je li frikando juneći ili goveđi?
  • Možete li ga očistiti od opni?
  • Možete li ga narezati na šnicle ili fete određene debljine?
  • Koliko mi treba za broj osoba i jelo koje kuham?

Frikando za pašticadu

Za pašticadu u našoj mesnici najčešće traže upravo frikando, i to s razlogom. Drži oblik tijekom dugog pirjanja, lako se špika jer je dug i ujednačen, a na kraju se reže na uredne fete koje upiju umak. Preporučujemo juneći frikando, jer omekša za 3–4 sata.

Računajte 250–300 g sirovog mesa po osobi. Komad dan ranije pripremite ovako:

  1. Očistite ga od opni. Ako želite, to ćemo napraviti mi, pa kod kuće odmah možete špikati.
  2. Prošpikajte ga. Oštrim nožem napravite duboke ureze i u njih utisnite trakice pancete ili slanine i češnjak.
  3. Marinirajte ga preko noći. Meso ide u marinadu od vina, octa, povrća i začina, u hladnjak.
Špikanje frikanda trakicama slanine i češnjakom, prikazano u šest koraka
Špikanje frikanda korak po korak: urezi po cijeloj površini, u svaki trakica slanine i štapić češnjaka, zatim marinada preko noći. Infografika: Butchery.hr

Cijeli recept, umak, priloge i najčešće pogreške pronaći ćete u članku Dalmatinska pašticada: recept i kako odabrati najbolje meso. Kako marinada djeluje na meso, pročitajte u vodiču Mariniranje mesa.

Špikani frikando pirjan u umaku i narezan na fete, u presjeku se vide trakice slanine i mrkve
Špikani frikando nakon pirjanja, narezan na fete: slanina i mrkva iz špikanja ostaju u sredini svake fete. Foto: Butchery.hr

Frikando recept: pečeni frikando u komadu

Pečeni frikando je posan domaći roast beef. Ključni su niska temperatura pećnice i termometar: meso se peče polako i ravnomjerno, pa ostane ružičasto gotovo do ruba. Dobar je topao ili hladan na sendviču.

Za 6 osoba1,2–1,5 kg junećeg frikanda, očišćenog od opni
Sastojcisol, svježe mljeveni papar, 2 žlice ulja koje podnosi visoku temperaturu, po želji maslac, češnjak i grančica ružmarina
Opremateška tava (najbolje od lijevanog željeza), lim s rešetkom i termometar za meso sa sondom
  1. Posolite. Meso dobro posolite sa svih strana i ostavite 15 minuta.
  2. Zagrijte pećnicu. Uključite je na 105–110 °C.
  3. Osušite i zapecite. Meso posušite papirnatim ručnikom i na jako zagrijanoj tavi s uljem zapecite sa svih strana dok ne dobije smeđu koricu. Po želji na kraju dodajte maslac, češnjak i ružmarin pa ga prelijte.
  4. Pecite polako. Popaprite ga, stavite na rešetku nad limom i zabodite sondu u najdeblji dio. Računajte otprilike 2 sata, kod debljeg komada i dulje, ali ravnajte se termometrom, a ne satom.
  5. Izvadite na vrijeme. Za medium rare izvadite meso na 50–52 °C, za medium na 53–57 °C.
  6. Ostavite ga da odmori. Labavo ga pokrijte folijom i ostavite barem 15 minuta. Temperatura u sredini još poraste za nekoliko stupnjeva.
  7. Režite tanko i poprijeko. Vlakna idu po duljini komada, pa ga režite poprijeko na fete debljine 3–5 mm. Debele fete od frikanda teško se žvaču.

Koju temperaturu pratiti?

PečenostIzvadite iz pećnice naNakon odmoraKakav je frikando
Medium rare50–52 °C53–55 °Cružičast i najsočniji
Medium53–57 °C56–60 °Cblijedoružičast, još sočan
Well done–65 °C i višesiv i suh, ne preporučujemo
Zašto je to važno: ovo su kulinarski rasponi, a ne sigurnosne temperature. Za cijele komade junetine, teletine i svinjetine američke službene smjernice navode najmanje 63 °C u sredini i odmor od 3 minute.

Ružičasti frikando ispod 63 °C ostavite odraslima koji ga tako žele. Djeca, trudnice, starije osobe i osobe oslabljenog imuniteta osobito su osjetljive na opasnosti iz hrane, pa njima poslužite meso pečeno barem do sigurnosne temperature ili pirjani frikando.

Šnicle od frikanda u umaku

Ovo je jelo za radni dan: šnicle od frikanda pirjane u umaku od luka i rajčice. Tanko narezan frikando omekša mnogo brže od cijelog komada.

Za 4 osobe800 g junećeg frikanda narezanog poprijeko na šnicle debljine oko 1 cm
Sastojci2 žlice glatkog brašna, 3 žlice maslinova ulja, 2 veće glavice luka, 1 mrkva, 2 češnja češnjaka, 150 ml crnog vina, 400 g pasirane rajčice, 1 lovorov list, sol, papar, voda ili temeljac, peršin
Opremaširoka duboka tava ili lonac s debelim dnom i poklopcem
  1. Pripremite šnicle. Opnu na rubu svake šnicle zarežite na dva ili tri mjesta, da se ne savija. Posolite ih i lagano uvaljajte u brašno.
  2. Zapecite meso. Na zagrijanom ulju pecite šnicle minutu ili dvije sa svake strane, u dvije ture, da se peku, a ne kuhaju. Izvadite ih na tanjur.
  3. Pirjajte povrće. Na istoj masnoći pirjajte sitno nasjeckani luk i naribanu mrkvu desetak minuta, dok ne omekšaju. Na kraju dodajte češnjak.
  4. Podlijte vinom. Ulijte vino, ostružite zapečeno s dna i pustite da kratko provrije.
  5. Dodajte rajčicu i meso. Umiješajte rajčicu i lovor, vratite šnicle i dolijte toliko vode ili temeljca da budu gotovo prekrivene.
  6. Pirjajte polako. Poklopite i pirjajte na najslabijoj vatri 1–1,5 sata, povremeno okrenite meso i po potrebi dolijte malo tekućine. Umak treba jedva krčkati, ne ključati.
  7. Provjerite vilicom. Šnicle su gotove kad vilica uđe bez otpora. Začinite i pospite peršinom. Uz njih idu njoki, pire krumpir, palenta ili riža.

Za okus nalik pašticadi dodajte nekoliko suhih šljiva ili žlicu pekmeza od šljiva i malo octa. Goveđe šnicle pirjajte dulje i provjeravajte vilicom.

Teleći frikando: vitello tonnato i druge ideje

Talijanski vitello tonnato tradicionalno se radi od girella, dakle upravo od ovog mišića. Meso se marinira u bijelom vinu s povrćem, zatim lagano kuha u tekućini tako da u sredini ostane ružičasto; jedan talijanski recept navodi da sredina ne smije prijeći 65 °C. Ohlađeno se reže na tanke fete i poslužuje s umakom od tune.

Teleći frikando možete ispeći i po receptu za pečeni juneći, uz manji komad i kraće vrijeme.

Najčešće pogreške s frikandom

  • Pečenje do kraja kao biftek. Frikando pečen do well done gubi sok i postaje žilav.
  • Rezanje uz vlakna i predebelo. Duga vlakna teško se žvaču; režite poprijeko i tanko.
  • Rezanje odmah nakon pečenja. Meso koje nije odmorilo pusti sok po dasci. Pričekajte barem 15 minuta.
  • Prejaka vatra pri pirjanju. Kad umak ključa, meso se steže i ostaje tvrdo.
  • Premalo vremena. Cijelom komadu u umaku treba 3–4 sata, a gotov je kad vilica uđe bez otpora.

Kako čuvati frikando?

Sirov frikando držite na dnu hladnjaka, u posudi, da sok ne kapne na drugu hranu. Hrvatska agencija za hranu preporučuje da temperatura u hladnjaku ne prelazi 5 °C. Američke smjernice za cijele komade govedine na 4 °C navode 3–5 dana; ako je na pakiranju rok, držite se njega.

U zamrzivaču na –18 °C cijeli komad govedine zadrži kvalitetu 4–12 mjeseci. Odmrzavajte ga u hladnjaku, nikad na sobnoj temperaturi: komad od 1 do 2 kg treba 24–48 sati. Meso odmrznuto u hladnjaku može se ponovo zamrznuti, ali gubi sok i kvalitetu, a Hrvatska agencija za hranu savjetuje da odmrznutu hranu ne zamrzavate ponovo. Zato odmrznite samo koliko trebate. Više u vodiču Kako brzo i sigurno odmrznuti meso?

Pečen ili pirjan frikando ne ostavljajte na sobnoj temperaturi dulje od 2 sata. Hrvatska agencija za hranu savjetuje da ostatke pojedete najkasnije u roku od 2 dana, a američke smjernice navode 3–4 dana; držite se kraćeg roka. Umak sa šniclama ili pašticadom podgrijavajte dok ne proključa. Gotovo jelo možete zamrznuti u porcijama: kuhano meso u zamrzivaču zadrži kvalitetu 2–3 mjeseca.

Česta pitanja o frikandu

Je li frikando isto što i juneći but?

Nije. Frikando je samo jedan mišić buta. Web-trgovine ga često prodaju kao „juneći but frikando”, ali but čine i ruža, šol, kapak i švancla, koji imaju drukčiji oblik, strukturu i namjenu.

Je li frikando isto što i lažni biftek?

Ponekad jest. Neki hrvatski izvori lažnim biftekom zovu upravo frikando ili dio buta vrlo sličan njemu (bijela pisanica). Drugdje sličan naziv nosi komad s plećke, pa pitajte mesara o kojem je mišiću riječ.

Mogu li frikando ispeći kao odrezak na tavi?

Možete, ali ne kao biftek. Tanke odreske ispecite kratko do ružičastog i režite poprijeko. Debeli odrezak pečen do kraja bit će suh i žilav, pa je za šnicle bolje pirjanje u umaku.

Treba li frikando marinirati?

Za pašticadu se marinada preporučuje i daje joj prepoznatljiv okus. Za pečenje u komadu nije nužna: mekoću frikandu daju lagano pečenje do ružičastog i tanko rezanje.

Koliko frikanda treba za pašticadu za šest osoba?

Računajte 250–300 g sirovog mesa po osobi, dakle 1,5–1,8 kg. Ako želite ostatke za sutra ili netko voli repete, uzmite i do 2 kg.

Frikando traži pravu metodu

Za pašticadu je teško naći bolji komad, a frikando vrijedi imati i izvan blagdana, kao pečenje za hladni narezak ili šnicle u umaku za radni dan. Ako ga trebate za Božić ili Novu godinu, javite nam se na vrijeme.

Šime's Butchery je u Splitu, u Ruđera Boškovića 13. Svježe meso imamo svaki dan kad radimo, od ponedjeljka do subote, 6:30–13:30. Rado ćemo vam savjetovati koji komad uzeti, a frikando na zahtjev očistiti od opni. Za pomoć pri odabiru i informacije o dostupnosti pogledajte našu ponudu ili nas kontaktirajte.

Kvalitetno meso počinje kod kvalitetnog mesara.

Posjetite mesnicu Šime’s Butchery i odaberite svježe meso, steakove i roštilj ponudu uz savjet mesara.